Težaci i Marjan

Povijest Marjana je isprepletena s kršćanskom tradicijom i vjerom Splićana koji su na Marjanu izgradili 38 crkvica, a desetak ih je sačuvano do danas. Uz svaku crkvicu je vezano poneko sjećanje na prošlost Splita, a u nekima se nalazi i vrijedna umjetnina. Brigu o crkvama i pripadajućem zemljištu su vodile bratovštine, splitska nadbiskupija i splitske obitelji.

Većina crkvica   je stradala tijekom ratova s Turcima i u vrijeme Drugog svjetskog rata, a neke su i namjerno porušene jer su izgubile vezu sa vjernicima. Naime, Marjan je u prošlosti hranio Splićane plodovima s polja razbacanima na njegovim padinama. Varošani su bili glavni posjednici obradivih površina na Marjanu. Bili su organizirani u bratovštine od kojih je svaka imala svoju crkvicu. Težaci, radeći po cijele dane u polju, su se okupljali  u  crkvicama o kojima su vodili brigu, molili  se za obitelj, usjeve i često se  zavjetovali.

Osim vjerskih razloga htjeli su stvoriti prikladno mjesto ispred crkvica za razgovor, skromno čašćenje.

Na Marjanu su znali i služiti pokoru slažući kamenje u obredne gomile ili graditi suhozide po nalogu ispovjednika. Tada je na Marjanu bilo i stanovnika koji ga dolaskom sumraka nisu napuštali, to su bili pustinjaci. Oni su se odrekli građanskog života i svjetovnih zadovoljstava da bi isposnički živjeli u Šantinim stinama. 

 

Vremena su se promijenila, nestali su marjanski vinogradi, polja su ostala napuštena, a Marjan je ostao  bez težaka, bez vrijednih čuvara kulturne baštine.

Na Marjanu je od bogate crkvene kulturne baštine ostalo desetak crkvica.
To su:

Sv. Križ u Velom Varošu,

Gospa od Soca u Varošu,

Sv. Nikola na Gori,

Gospa od dobrog svita (Savjeta),

Gospe od Betlema,

Sv. Jere,

Sv. Jure na rtu Marjana,

Sv. Benedikt,

Gospa od Špinuta,

Sv. Mande,

Sv. Mikula na Stagnji i

Gospe od sedam žalosti.

​

Posljednja crkvica, marjanska Gospica, skrivena u marjanskoj šumi ponosno stoji, poljuljanih temelja i napuklih zidova. Odolijeva ona i povijesnim burnim vremenima, kiši, jugu i slanoj buri iščekujući slučajnog prolaznika da zastane i da u tišini molitve i obraćanja Njoj osjeti kako nije sama.