top of page
Križni put
Da je Marjan bio hodočasničko mjesto svjedoče njegove brojne crkvice od kojih mnoge, nažalost, nisu sačuvane.
Marjan su Splićani zvali i Kyrie eleison, prihvaćali su ga kao Kalvariju, pa stoga ne začuđuje što su podigli svetište Gospi Žalosnoj.
Običaj je bio da se na prvi marčin petak (prvi petak u ožujku) ide rano u jutro ili poslije podne na hodočašće na Marjan. Taj su običaj osobito poštovali Veli Varoš, Manuš, Lučac i Dobri.
Na Marjan se išlo na zavjet Gospi od Sedam Žalosti i na oprost grijeha počinjenih u pokladno doba. Išlo se i u ostale petke mjeseca ožujka pa su se hodočašća odvijala na marčane petke.
Danas se na marčane petke redovito održava sveta misa ispred Gospice. Na hodočašća su išla najčešće žene i djeca, a muškarci malo rjeđe jer su radili u polju. Posljednjeg petka uoči Cvjetnice se još uvijek održava, kao i nekoć, Križni put koji se u narodu tradicionalno zove od Gospe do Gospe jer je prije polazio od velovaroške Gospe od Soca, a danas se ustalio običaj da se kreće od crkve sv. Frane.
Svećenik nosi križ na svojim ramenima do Šperuna , nekada starog ribarskoga predjela Splita, gdje ga predaje puku na put dugačak više kilometara.
Prolazeći preko marjanskih crkvica u Velom Varošu, do prve Vidilice, pa južnim padinama Marjana do Kašjuna, vjernici se izmjenjuju predmoleći postaje i noseći križ. Ispred marjanske Gospice završava Križni put i održava se euharistijsko slavlje.
bottom of page