Puna tajanstvenosti je ta mala crkvica skrivena pod velikim granatim borom nad samotnom uvalom Košljuna, u kojoj bi vladala neodređena tama da je ne osvjetljuje uvijek i danju i noću cio niz malih uljenih žižaka. U svakome od njih trepti pobožna molitva Onoj kojoj je na tumurnoj slici sedam britkih mačeva probolo materinsko srce. (Novo doba, 1931.)
O crkvici
Na širem području splitskih Kašjuna nekoliko je povijesnih crkava. Kada se s noge na nogu prošetate od Svetog Nikole, preko Gospe od Betlema do Svetoga Jere i spustite se stepenicama prema južnoj padini Marjana, naići ćete na crkvicu Gospe od Sedam Žalosti ili, kako su je stari Splićani zvali, Gospica. Crkva se spominje već 1362. godine, a u kasnijim izvorima
naziva se Capella della Pieta.
Na istoku jednobrodne crkvice se nalazi zvono na preslicu (zvono koje se nalazi iznad pročelja), a na zapadu apsida. Promatrajući njen vanjski izgled jasno je da dijelovi crkvice nisu iz istog razdoblja. Prednji dio je sagrađen kasnije pa se pretpostavlja da je u prošlosti bila samo poljska kapela.
Crkvica čuva jako vrijedan i prekrasan reljef Imagine Pietatis Beatae Virginis iz 1603. godine (reljef Majke koja u rukama drži mrtvo tijelo Kristovo). Reljef je svojevremeno pripisivan Jurju Dalmatincu ili nekome iz njegove radionice, a u novije vrijeme Andriji Alešiju.
Sve marjanske crkvice slijede zakon pročelja prema zapadu, osim Gospice koja se prilagodila putu na vododerini Suspas – od istoka. Slijevanje vode uz Gospicu je kroz stoljeća narušilo temelje crkve, a time i samu konstrukciju. Gospica strpljivo čeka ruku spasa koja bi joj osigurala da s većom sigurnošću dočekuje svoje vjernike, zalutale prolaznike.
