GOSPINE ŽALOSTI
Pobožnost prema Gospinim žalostima ima svoj biblijski temelj u proroštvu starca Šimuna Mariji: "A tebi će samoj mač probosti dušu" (Lk 2,35).
Pobožnost prema Gospinim žalostima počela se širiti još u 12. stoljeću unutar monaških samostana cistercita i servita, a izražava Marijino sudjelovanje u patnjama Isusa Krista po kojima je otkupio svijet od smrti i grijeha. Marijine žalosti su trenutci kada je Isus, njezin sin, patio. Marijina majčinska uloga nije se iscrpila u tome što je rodila Božje dijete, ona je duboko proživljavala svaki Isusov korak. Ona je s njime su-patnica, su-putnica i na neki način i su-otkupiteljica. Gospa Žalosna mili je lik Majke Božje koja suosjeća s patnjama svoga Sina, ali i s patnjama svih ljudi.
Sveta Stolica je dopustila posebnu svetkovinu u čast Gospe od sedam žalosti koja se slavi na treću nedjelju u rujnu – 15. rujna. Spomendan Gospe Žalosne nas poziva na promišljanje o patnji koju je Ona morala podnijeti, i na zahvalnost prema Djevici Mariji jer je prihvatila Božju volju u potpunosti i prema Kristu na svemu što je učinio za nas i tako nam otvorio put vječnom životu.
MOLITVA UZ POBOŽNOST U ČAST SEDAM MARIJINIH ŽALOSTI
Ova pobožnost traje sedam dana i predviđa da se svakoga dana razmatra jedna od sedam Marijinih žalosti. U razmatranju mogu pomoći molitve i tekstovi iz molitvenika, no dovoljno je ostati nekoliko minuta sabran i razmišljati o pojedinoj Marijinoj žalosti. Nakon razmatranja slijedi sedam puta molitva Zdravo Marijo. Pobožnost se zaključi sljedećom molitvom, koju je sročio biskup Ivan Šaško (ili kojom drugom molitvom na čast Gospe Žalosne):
„Blažena Djevice Marijo, Majko spasonosne boli, pridruži nas otajstvu Križa radi našega obraćenja i spasenja; radi posvećenja naših obitelji i cijeloga nam naroda. Izmoli nam utjehu i snagu u izgrađivanju Božjega kraljevstva u kojem će svaka suza biti otrta, u kojem ni plač ni bol ne postoje. Pomozi nam, Majko, da po otajstvu boli postanemo sudionicima slave Tvoga Sina, Isusa Krista, Raspetoga, koji kao uskrsli živi u vijeke vjekova. Amen.“